Nova studija otkrila je da određeni gen igra važnu ulogu u obnavljanju mijelina koji je sve manje efikasan kako starimo. Da bismo sprečili pogoršanje MS -a, moramo pronaći načine da popravimo oštećeni mijelin – zaštitni omotač oko živaca u našem mozgu. Iako naša tela imaju prirodnu sposobnost da obnavljaju mijelin, ovaj proces je slabiji kod ljudi sa MS.
Nova studija objavljena početkom godine dala je prve uvide o tome šta je uzrok da proces prirodnog popravljanja mijelina prestane da funkcioniše kako smo stariji. Obično razmišljamo o genima kao odgovornima za karakteristike koje nasleđujemo od roditelja, poput boje očiju. Ali geni rade mnogo više od toga. Oni su prenosioci informacije našim ćelijama koje onda znaju u kom pravcu ide njihov dalji razvoj i deljenje.
Kod jednog gena je pošlo „naopako“
Studija istraživača iz Velike Britanije, Nemačke i Italije uporedila je mozak mladih i starih miševa kako bi se utvrdilo koji se geni ne ponašaju normalno. Otkrili su da su geni koji daju uputstva ćelijama koje stvaraju mijelin najviše pogođene starenjem. Konkretno, gen po imenu GRP17 tj. njegova deformacija uticala je na smanjenje obnavljanja mijelina u starijem mozgu miša.
Matične ćelije ne mogu postati ćelije koje stvaraju mijelin
Mijelin se obnavlja ili zamenjuje posebnim ćelijama u mozgu koje se zovu oligodendrociti. Gen GRP17 je odgovoran za uputstva oligodendocitima koji su na putu da postanu zreli oligodendrociti. Studija je otkrila promene u načinu funkcionisanja tog gena koji onemogućava stvaranje zrelih oligodendrocita pa je i obnavljanje mijelina manje efikasno.
Istraživači su takođe testirali brojne molekule koji bi mogli pomoći starijim oligodendrocitima da se ponašaju više kao mladi.
Mogućnosti za nove terapije
Otkrivajući ulogu GRP17 u razgradnji mijelina kako starimo, istraživači su identifikovali potencijalni način lečenja koji bi vodio usporavanju progresivne MS.
„Ovaj pristup nudi projektovanje gubitka mijelina prilikom starenju mozga i demijelinizacionih bolesti, uključujući multiplu sklerozu, Alchajmerovu bolest i neuropsihijatrijske poremećaje. Ovim smo samo zagrebali važnu temu i naša buduća istraživanja biće usmerena na to kako da testiranja i saznanja sa miševima primenimo na pacijente“, rekao je dr Kasum Azim sa Univerziteta u Diseldorfu i jedan od autora studije.
Naučnici su saglasni u jednom: Možemo videti budućnost u kojoj niko neće brinuti o pogoršanju MS, ali da bi se to desilo, moramo pronaći načine da obnovimo oštećeni mijelin. Unapređenje našeg razumevanja starenja moždanih matičnih ćelija uticaće na budući tretman pacijenata sa MS-om.
Izvor: mssociety.org.uk
