Autor: Mat Kavalo
Kao osoba koja živi sa multiplom sklerozom, uvek istražujem najnovija otkrića i studije vezane za MS. Tako mogu redovno da pratim sve vesti o MS i prenesem svoja saznanja. Ovog meseca sam se šokirao kad sam saznao da MS može da izazove „bolest poljupca“: mononukleoza.
Časopis The Journal of American Medical Association je objavio studiju na 2.492.980 pripadnika populacije u Švedskoj koja je otkrila da je „u detinjstvu i posebno u adolescenciji, mononukleoza faktor rizika za kasniju MS dijagnozu, nezavisno od zajedničkih porodičnih faktora, tako da je manje verovatno da objašnjenje leži u većoj podložnosti infekcijama“. To znači da, bez obzira da li neka osoba ima zajedničke porodične faktore, kao što je porodična istorija MS, ako je preležala mononukleozu kao dete, pod većim je rizikom da kao odrasla osoba dobije dijagnozu MS.
Mononukleozu, ili mono, izaziva Epštajn-Barov virus. Epštajn-Barov virus je infektivna bolest koja se može preneti preko pljuvačke i zato se naziva „bolest poljupca“ u adolescenciji. Pored poljupca, mono može da se dobije ako se deli isto piće, kašika ili viljuška sa osobom koja nosi ovaj virus. Iako nije toliko zarazan kao obična prehlada, Epštajn-Barov virus se smatra zaraznim i može da opstane u pljuvački mesecima nakon infekcije.
Mononukleoza može da prođe neprimećeno, naročito kod male dece. Zbog simptoma kao što su bol u grlu, umor, povišena temperatura, otečeni krajnici, osip ili glavobolje, ovaj virus može da izgleda kao obična prehlada ili grip. Deca kod koje nije ustanovljena dijagnoza mogu nenamerno da prenesu virus odlaskom u školu i deljenjem napitka ili užine. Dete nema kapacitet da razume da deljenje gutljaja gaziranog pića sa zaraženim drugom iz razreda može da dovede do budućeg života sa MS u odraslom dobu.
Nisam mogao da se setim da sam imao mononukleozu kao tinejdžer, pa sam pitao mamu da li sam je imao kao dete. Usledila je duga pauza, a potom me je upitala zašto to želim da znam. Rekao sam joj da sam pročitao studiju u časopisu JAMA o tome da mononukleoza u ranom životnom dobu može da poveća rizik od MS dijagnoze. Opet je napravila pauzu i onda rekla da sam dobio dijagnozu mononukleoze kad sam imao četiri ili pet godina. Bio sam mesec ili dva bolestan tokom leta i neki članovi šire familije nisu želeli da prisustvujem okupljanjima, jer su se plašili da ću da ih zarazim.
Bio sam suviše mali da bih se sećao kako sam dobio mononukleozu i da sam je uopšte imao, ali dok sam radio ovo istraživanje, znao sam da moram da pitam mamu jer mi je nešto u podsvesti govorilo da sam imao mononukleozu ranije. Da li to znači da sam dobio MS zato što sam preležao mononukleozu kao dete? To je nemoguće znati. Moja tetka Loreta je imala MS, tako da me je činjenica da je povećan rizik od MS usled mononukleoze bio prisutan, bez obzira na porodične veze i navela da se zapitam da li je mononukleoza mogla da doprinese mojoj MS dijagnozi kad sam imao 28 godina.
Možda nikada nećemo moći da odgovorimo na ova pitanja. Međutim, neobično je utešno znati da sam imao faktore rizika, kao što je mononukleoza, za koje nisam znao. Sada mi MS deluje manje slučajan i neobjašnjiv, zbog čega se nekako osećam malo bolje. Mada bi cela ova priča bila malo sočnija da sam dobio „bolest poljupca“ dok sam se ljubio sa nekim.
Izvor: Multiple Sclerosis Foundation – MS and the “Kissing Disease” Mononucleosis