neuronet, multipla skleroza, freepik./Dragana_Gordic

Imam 34 godine. Multipla skleroza mi je dijagnostikovana 2015. i to izuzetno agresivna forma bolesti. Tokom prve godine doživela sam mnogo relapsa, na svaka dva do tri meseca. Nisam mogla da stojim na nogama, ruke su mi otkazivale, a tokom jednog relapsa celo telo mi se oduzelo, samo sam vrat mogla da pomeram. Sada mi se pružila šansa da živim jedan normalan život. Počela sam da dobijam savremenu terapiju za lečenje ove teške neurološke bolesti.

Posle svake krize trebalo mi je dosta vremena da se povratim. Nakon jedne od njih, doktorka mi je predložila da budem na terapiji iz donacije. Od kada sam počela da je primenjujem, relapsa više nije bilo. Osećala sam se kao i svi drugi zdravi ljudi. Od oktobra prošle godine više nisam dobijala lek iz donacije i svaki dan sam iščekivala šta će da mi se desi. Često sam bila umorna, pred očima mi je sve bilo mutno i bila sam malaksala. Ne želim da budem u invalidskim kolicima i drugima na teretu.

Svakodnevno se ljudi poput mene suočavaju sa raznim poteškoćama. Mi sa MS-om imamo tremor, obamrle delove tela, gubitak vida, probleme sa pažnjom i koncentracijom. To je bolest sa hiljadu ružnih lica. Iz dana u dan sam čekala da mi jave da li ću dobiti terapiju, nervoza je rasla, a sa tim i nesanica, bolovi u telu, umor, onaj koji se ne može opisati rečima, ružni snovi… Svaki dan, sve teži, sve manje snage, besane noći ispunjene strahom i suzama. Milion misli. Da li ću ujutru imati jedan sasvim običan dan? To je stresno, i za mene, ali i za moju porodicu i prijatelje. Bila sam u panici, uplašena. Zamišljala sam kako ću reagovati kada me pozovu za terapiju. Da li ću skakati od sreće ili pak neću moći to da radim zbog nekog zdravstvenog problema. Zatim dođe misao, ona misao – a šta ako me ne pozovu.

Agonija sa mislima bila je konstantna, 24 sata dnevno. Telefon sam svuda nosila, u kupatilo, kuhinju, kada spavam, jer nisam želela da propustim taj poziv. Non-stop sam proveravala da li imam signal, da li je dovoljno pojačano zvono. I tako kada sam se prošle nedelje vraćala iz prodavnice telefon je zazvonio. To je bila moja majka da pita kako sam. Razmišljajući o svemu odlučila sam da odem do doma zdravlja i izvadim uput, da sve imam kada me i ako me pozovu. Sećam se da sam baš parkirala automobil ispred zdravstvene ustanove kada mi je zazvonio telefon. Osoba je rekla: „Da li ste vi Andrea Đokić? Zovem vas iz KCS. Hteli smo da vas obavestimo da 10. jula dođete po terapiju.”

Ćutala sam jer sam bila šokirana. Nisam znala šta da kažem, kako da reagujem. Glas sa druge strane me je pitao da li čujem. Trgla sam se, odgovorila potvrdno i nekako, kao za sebe, kazala: „Da li se ovo stvarno dešava?.” Uz osmeh sam čula samo svoje – da. Kada sam prekinula vezu rasplakala sam se od sreće. Znam da je to poziv koji će mi promeniti život nabolje.

Ostala sam u automobilu nekoliko minuta. Pozvala sam moje najmilije da im ispričam šta se upravo desilo. Jedan od prvih poziva bio je upućen Društvu multiple skleroze Srbije, mom udruženju. Javila se Dragana i rekla sam joj za poziv a potom sam je pitala da li to znači da ću terapiju dobijati stalno. Zaista se istinski radovala sa mnom. Dok smo pričale, plakala sam od sreće, od ushićenosti.

U tom trenutku su moj strah i nemir zamenili mir i sigurnost jer ću od 10. jula voditi jedan normalan život. Bez parališućeg straha, jer ću imati jedan sasvim običan dan kao i svi zdravi ljudi. Vratiću se normalnim životnim aktivnostima, poslu, putovanjima, druženju sa najmilijima. Taj poziv mi je mnogo značio, dao mi je veru u sutra.

„Uz terapiju ću moći da planiram svoj život, neće više biti pogoršanja moje bolesti, teških relapsa. Moći ću da živim punim plućima, a moja bolest će biti ukroćena i držaće se pod kontrolom. I da, skakala sam od sreće, smejala se…“

Divan je osećaj kada u vašem srcu i telu zavlada mir i sigurnost. Terapija je nešto što nama obolelima od multiple skleroze daje veliku nadu, mogućnost da osmislim svoj dan. Napokon sam počela normalno da spavam, sanjam neke normalne i lepe snove.”

Nakon 15 godina od uvođenja lekova prve generacije za lečenje multiple skleroze, od koje u Srbiji boluje 9.000 ljudi, država je ove godine odlučila da na pozitivnu listu lekova uvrsti savremenu i efikasnu terapiju, koja do sada nije bila dostupna pacijentima. Za obolele je tako učinjen veliki pomak, jer nove terapije usporavaju progresiju bolesti, smanjuju učestalost pogoršanja i znatno poboljšavaju kvalitet života pacijentima, jer MS tokom vremena ima tendenciju akumulacije onesposobljenosti, pa se pacijenti godinama bore sa različitim problemima u vezi sa fizičkim, mentalnim i socijalnim zdravljem.

Multipla skleroza je podmukla bolest, a njen tok nepredvidiv. Broj obolelih od MS-a u Srbiji je u porastu. Najčešće se javlja između 20. i 40. godine, ali se može manifestovati i u bilo kom drugom životnom periodu. Žene obolevaju dva puta češće od muškaraca.

Izvor: Politika

OSTAVI PORUKU

Please enter your comment!
Please enter your name here