MS imitator

Multipla skleroza (MS) je ozbiljno autoimuno i zapaljensko oboljenje mozga, kičmene moždine i optičkog nerva. Radi se o hroničnoj bolesti od koje u svetu boluje oko 2.8 miliona ljudi, a kod nas se broj obolelih kreće u rasponu od 8.000 do 12.000 obolelih.

Multipla skleroza se ispoljava različitim neurološkim simptomima. Usled pojave MS dolazi do poremećaja (prekida) protoka informacija u mozgu, i između mozga i tela. U njenoj osnovi je poremećaj imuniteta.

– Bolest je autoimuna i dovodi do oštećenja mijelina (omotača nervnih vlakana). Koji simptomi bolesti će se ispoljiti, zavisi od toga koja vrsta i broj tih nervnih vlakana će biti zahvaćen. Bolest najčešće počinje u najproduktivnijem periodu života, između 20. i 40. godine. Ređe, može se javiti u svakoj životnoj dobi – od pedijatrijske do starije. MS je češća kod žena nego kod muškaraca, a karakterišu je česta pogoršanja, poznata kao relapsi – kaže asist. dr Olivera Tamaš, neurolog Klinike za neurologiju Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije, za portal eKlinika.

Najčešći simptomi zbog kojih se sumnja da je u pitanju MS

Dr Tamaš ističe da se radi o neurološkom oboljenju, čiji simptomi mogu da budu podmukli, vrlo različiti, ali i da mogu da zavaraju.

– Simptomi variraju od blage ukočenosti i problema sa hodanjem, preko peckanja, trnjenja i utrnulosti, poremećaja mokrenja, defekacije (pražnjenja creva), pa i slepila. Kod pacijenata su prisutni i bolni mišićni grčevi, teškoće sa koordinacijom i ravnotežom, govorom ili gutanjem, poremećaj seksualnih funkcija… Ne smemo zanemariti veliki broj na prvi pogled nevidljivih, često prisutnih simptoma, poput poremećaja pažnje, koncentracije i hronični zamor – navodi dr Tamaš.

Da li se MS nasleđuje?

MS ne spada u nasledne bolesti koje se prenose po Mendelovim zakonima nasleđivanja. Postoji, navodi dr Tamaš, verovatnoća da je u okviru nekih porodica genetska predispozicija veća (familijarna forma bolesti), pa se može i češće javiti, u procentu od 15-20 odsto. Međutim, da bi se bolest ispoljila, neophodno je sadejstvo drugih faktora, pre svega faktora životne sredine, loših životnih navika i slično.

– Kako je MS bazično poremećaj imuniteta, moguće je da pacijenti koji imaju MS boluju i od drugih udruženih autoimunih bolesti. Najčešće su u pitanju Hašimoto tireoiditis, sistemski eritemski lupus i slične. Stres može da bude okidač za akutno pogoršanje bolesti. Smatra se da multipla skleroza ne utiče na fertilitet, trudnoću i porođaj. Ali, kako je poremećaj seksualne funkcije prisutan kod 60 odsto muške i čak 90 odsto ženske populacije, ne možemo reći da nema uticaj na reproduktivno zdravlje – navodi neurolog.

MS imitator
Foto Freepik/gpointstudio

Dijagnostika u ranoj fazi bolesti vrlo značajna

Kriterijumi i protokoli za utvrđivanje i postavljanje dijagnoze MS danas su svedeniji i značajno uprošćeni u odnosu na raniji period, kaže dr Tamaš. Najvažniji cilj je da dijagnoza bude tačna i blagovremena.

– Nekada se na potvrdu dijagnoze čekalo i godinama. Danas je to neki okvir od mesec dana, koji daje mogućnost da se krene sa pravovremenim lečenjem, najkasnije unutra tri meseca. Lečenje lekovima koji menjaju prirodan tok bolesti ima ulogu u dugoročnom očuvanju zdravlja mozga i očuvanju dugoročne funkcionalnosti obolelih. Što se tiče dijagnostičkih metoda, ne postoji specifični dijagnostički marker na osnovu kog možemo da kažemo da se radi o multiploj sklerozi, već se sprovode određeni koraci u procesu postavljanja dijagnoze. Zbog toga je od najvećeg značaja prepoznavanje i nezanemarivanje tipičnih simptoma – objašnjava dr Tamaš i detaljnije objašnjava proceduru koja dovodi do potvrđivanja dijagnoze.

Dijagnostičke metode

– Neurološki pregled može da ukaže na neurološku disfunkciju i da kreira dalji dijagnostički postupak. Svim pacijentima se radi MR mozga, a po potrebi i MR kičmene moždine. Cilj je uočiti, ako postoje, strukturalne promene koje zovemo plakovima, a koje imaju svoj karakterističan oblik, lokalizaciju i veličinu.

Dr Olivera Tamaš ističe da je, zbog imitiranja simptoma, neophodno isključiti druge bolesti koje mogu da daju identične ili slične simptome. Dešava se, napominje dr Tamaš, da je i neuroradiološka slika slična nekim drugim bolestima, pa se zbog toga insistira na dodatnim laboratorijskim analizama. Konačno, svima kod kojih postoji sumnja na multiplu sklerozu, radi se lumbalna punkcija radi različitih analiza likvora.

Kako se leči MS i da li je svaka terapija za svakog pacijenta?

U lečenju MS, dakle, najvažnija je što ranija primena lekova koji menjaju prirodan tok bolesti. Izuzetno je važno, ističe dr Olivera Tamaš, napomenuti da nije svaka terapija pogodna za svakog pacijenta i da lekar odluku o izboru terapije donosi ne samo na osnovu kliničke slike, već i drugih faktora. To su, prema rečima doktorke Tamaš, forma i aktivnost bolesti, udružene bolesti ako postoje, planiranje porodice pacijenta, stil života, itd.

Izvor: eklinika.telegraf.rs

OSTAVI PORUKU

Please enter your comment!
Please enter your name here