Autorka: Andrea Lobo
- Mali molekul, 10H-fenotiazin (PTZ), može da smanji gubitak motornih neurona.
- PTZ je poboljšao strukturu i komunikaciju nervnih ćelija kod modela sa SMA.
- Potrebna su dalja ispitivanja na modelima sisara, kažu istraživači.
Mali molekul poznat kao 10H-fenotiazin (PTZ) smanjio je gubitak motornih neurona, nervnih ćelija uništenih usled spinalne mišićne atrofije, kod životinjskih modela sa ovom bolešću.
Prema studiji, terapija je takođe sprečila promene vezane za SMA u strukturi nervnih ćelija. Kod modela miša je povećala broj i grananje neurita (aksiona, nervnih vlakana), koji omogućavaju neuronima da međusobno komuniciraju.
„Naši rezultati pružaju korisne uvide, i in vivo i in vitro, u potencijal primene 10H-PTZ kod SMA, iako će biti neophodne dodatne funkcionalne studije“, napisali su istraživači.
Studija pod nazivom „10H-fenotiazin vrši pozitivan uticaj kod spinalne mišićne atrofije na in vitro i in vivo modelima“, objavljena je u časopisu Scientific Reports.
U većini slučajeva, do SMA dolazi usled mutacije SMN1 gena koja dovodi do niskog nivoa SMN proteina, ključnog za zdravlje motornih neurona, specijalizovanih nervnih ćelija koje kontrolišu kretanje. Bez dovoljno funkcionalnog SMN-a, motorni neuroni progresivno odumiru, usled čega dolazi do mišićne slabosti i drugih SMA simptoma.
Zaštita nervnih ćelija
Cilj postojećih terapija za SMA je da povećaju nivo SMN proteina. Umnogome su efikasne, naročito kada se primene u ranoj fazi bolesti. Međutim, njihova uspešnost se smanjuje sa napretkom bolesti, a osim toga ne omogućavaju regulisanje proizvodnje SMN-a, što u nekim slučajevima može da ima toksične efekte.
„Zato utvrđivanje kombinovanih terapija koje, zajedno sa terapijama za povećanje nivoa SMN-a, mogu da odlože degeneraciju (motornih neurona) tako što će ciljati druge molekularne puteve, za koje se zna da se menjaju kod SMA, što može da predstavlja ključnu terapeutsku strategiju“, kažu istraživači.
Tim je u Italiji ispitivao efekat 10H-PTZ, za koji se pokazalo da štiti neurone kod Parkinsonove i Alchajmerove bolesti.
Prvo su istraživali kortikalne neurone mozga (koji se nalaze u spoljašnjem omotaču). Nervne ćelije iz modela miša sa SMA su pokazale znake neurodegeneracije, uključujući smanjenu stopu preživljavanja, manja ćelijska tela, manje i ređe grananje neurita, što je proces neophodan za stvaranje složenih mreža za komunikaciju nervnih ćelija.
„Naši rezultati govore da primarni kortikalni neuroni miševa sa SMA pokazuju očigledne fenotipske defekte u poređenju sa (kontrolnim) ćelijama, što podržava njihovu upotrebu kao pouzdanog in vitro modela za preliminarnu terapeutsku proveru kod SMA“, kaže istraživački tim.
Sve terapije su takođe povećale distribuciju sinapsina duž neurita, koji su se zadržali blizu ćelijskih tela neurona kod SMA. Sinapsin je protein prisutan u sinapsama, mestima gde nervne ćelije komuniciraju tako što otpuštaju hemijske molekule poznate kao neurotransmiteri.
„To pokazuje da ova terapija stimuliše manifestaciju jednog od glavnih integralnih membranskih proteina sinaptičkih vezikula, sinapsina 1, uključenog u otpuštanje neurotransmitera“, kažu istraživači.
Uzeta u obzir zajedno, „ova otkrića mogu da predstavljaju koristan uvid u potencijalnu ulogu 10H-PTZ-a u zaštiti neurona kod SMA,” zaključili su istraživači. Međutim, dodaju oni, „neophodni su funkcionalni testovi koji mere kako 10H-PTZ utiče na biološke i fiziološke procese kod modela sisara sa SMA da bi se podržala njegova primena kod pacijenata sa SMA“.
Izvor: Scientists find molecule that may protect nerve cells in SMA