Povratak vožnji bicikla nakon MS dijagnoze je bio izazovan, ali se isplatio.
Svaki dan na dva točka je dobar dan, mada previše meseci nisam bila na biciklu. Pre nego što sam prošlog aprila dobila dijagnozu relapsno-remitentnog MS, bila sam strastvena biciklistkinja na duge staze. Vozila sam od Bostona do Mejna i od Milana do Splita.
Nakon puta dugačkog 500 km kroz Kotsvolds i dolinu Vaj u Engleskoj, ruke su mi bile neverovatno utrnule i slabe. Nekoliko nedelja nisam mogla da zakopčam dugme na košulji niti da otvorim zihernadlu. Pripisala sam to biciklističkoj paralizi, ali moj neurolog kaže da je to bio moj prvi veliki relaps. Najbolje sam se osećala na biciklu, ali je MS doveo do toga da budem nestabilna i da ne mogu da održim ravnotežu na biciklu.
Uvođenje promena koje odgovaraju mojim potrebama
S druge strane, kućni bicikl je savršen za mene jer ne mogu da padnem sa njega. Ponedeljkom uveče se u lokalnom mesnom centru održavaju časovi spininga. I ja već par meseci odlazim na njih. Bila sam veoma uplašena što moram da uđem na čas vežbanja pun sportista u kondiciji sa vidljivim invaliditetom. Hodam sa štapom i šepam na levu nogu. Mislila sam da ću pobuditi radoznalost, ali, da li iz ljubaznosti ili prihvatanja, niko ništa nije rekao.
Moj muž, triatlonac, ide sa mnom u slučaju da mi treba pomoć da se popnem ili siđem sa bicikla. Lepo je što opet mogu da vozim sa njim. Čak i ako sam u manjoj brzini i prelazim manje kilometara od svih ostalih. Ne mogu da hodam dovoljno brzo da ubrzam puls. Ali, mogu da okrećem pedale dovoljno jako da se oznojim.
Mislila sam da će veliki problem biti to što ne mogu da držim ritam sa drugima. Ali, ispada da nikoga nije briga i da se u stvari takmičim sa samom sobom.
Živeti pažljivije sa MS
Uvela sam promene u načinu života, kako bi mi pomogle da kontrolišem simptome. Pratim specijalan program za prevazilaženje MS. I osećam da su promene u ishrani, smanjenje stresa i terapija za modifikovanje toka bolesti korisni za umor i pokretljivost. Istraživanja pokazuju da vežbe snage i aerobne vežbe mogu da pomognu kod MS i opšteg zdravlja.
Na prvom času sam instruktora obavestila o svojoj dijagnozi. I rekla sam mu da ću raditi sopstvenu prilagođenu verziju vežbi. Prvi cilj mi je bio samo da ostanem na biciklu tokom svih 45 minuta koliko traje čas.
Ne razmišljajući sam na tom prvom času nosila postavljeni šorts i biciklističke patike koje se kače za pedalu. Na početku časa sam mogla da ih zakačim, ali su mi noge na kraju bile toliko umorne da nisam mogla da ih otkačim! Levo stopalo mi je bilo zakačeno za pedalu i nisam mogla da dohvatim da ga odvojim. Muž mi je pritekao u pomoć da oslobodim patiku i da siđem. Zbog tog incidenta sam postala svesna činjenice da više nisam ista biciklistkinja kakva sam nekad bila.
Napredovala sam od toga da jedva završim čas u najmanjoj brzini do toga da dodajem otpor i prelazim dvostruko veću razdaljinu. Još sam daleko od toga da bez problema počnem ponovo da vozim pravi bicikl. Ipak, drago mi je što se polako vraćam u formu.
Možda ću na sledećem času, dok pop muzika trešti, a ja se koncentrišem da mi se kolena ne sudaraju, malo povećati stepen otpora.
Izvor: Getting back in the saddle | MS Society
Autor: pexels-taryn-elliott-4390718