Zajednički život sa kućnim ljubimcem može da donese veliku životnu radost. Predivni pas ili mačka pružiće vam bezuslovnu ljubav i poverenje i obogatiće vaš život.
Zato što pozitivno utiču na fizičko i mentalno zdravlje, osobama sa MS preporučuje se da razmisle o tome da nabave kućnog ljubimca ukoliko ga već nemaju. U vodiču za obolele i njihove porodice „Hajde da živimo sa multiplom sklerozom”, koji je priredilo Društvo MS Srbije, navedeni su razlozi koji govore u prilog ovoj tezi i objašnjavaju kako kućni ljubimci utiču na kvalitet života osoba sa MS.
- Odgajanje ljubimaca je proces koji vodi ka razumevanju osećanja i potreba drugih bića. Tada osoba nije sama i jedina kojoj je potrebna briga i negovanje, već je tu njen ljubimac koji zahteva i okupira njenu pažnju.
- Životinje pružaju emotivnu toplinu i kod vlasnika izazivaju osećaj da je neko tu uvek za njega i da se brine. Kad imate kućnog ljubimca nikad niste usamljeni, a čini se da mačke i psi imaju šesto čulo jer kad se njihovi vlasnici ne osećaju dobro, oni često mirno sede uz njih praveći im društvo.
- Životinje su često razlog i izgovor za fizičku aktivnost. Teraju vas da izađete iz kuće i provedete vreme napolju, pa tako, ako se opredelite za psa to znači da vam je šetnja dvaput dnevno garantovana.
- Posedovanje ljubimca znači da morate da imate rutinu, što će vam pomoći u boljoj organizaciji svakodnevnih obaveza. Takođe, više različitih studija pokazalo je da maženje, grljenje i držanje ljubimaca može da nas opusti u stresnim situacijama i da nam popravi raspoloženje.
Da su kućni ljubimci prava relaksacija za dušu i telo, potvrđuju i priče Danijele Popović Kenig i Andree Đokić, koje žive sa MS, a kojima sam pomen njihovih ljubimaca uvek izmami osmeh na lice.

Danijelina priča
Mala šnaucerka Lusi bila je zen bašta naše tročlane porodice. Nepresušni izvor ljubavi i dobre energije. Jutarnje šetnje sa njom punile su moje telo pozitivnom energijom. Vikend šetnje u prirodi sigurno ne bi bile tako česte i zanimljive bez nje. Ali bila je i mali cinkaroš, nepogrešivo je pokazivala kako je meni. Nikada neću shvatiti kako je znala kada, na primer, imam problem sa nogama, jer je tad prilagođavala svoj temperament mom fizičkom i psihičkom stanju. Sada je sa nama mala Boni zvana razbojnica, koja se apsolutno bori da bude obožavano biće i da nas kad god može ubedi da šetnje treba da budu što duže. Druženja sa ljudima u parku, dok se ona igra sa svojom „ekipom“, prava su psiho-fizička relaksacija za mene.
Andrea i njena Stela
Sećam se 2015. godine kada sam imala niz relapsa. Jedno jutro ustala sam iz kreveta i shvatila da nešto nije u redu sa mojom levom nogom – bila je jako čudna, istovremeno bolna i anestezirana. Izvela sam Stelu u mini-šetnju, a ona je svoju prednju levu šapu podigla kao da je boli, kao da joj nešto smeta. Šapu je tako držala danima, sve dok nisam završila sa pulsnom terapijom i dok se moj relaps nije povukao. Tokom tog relapsa mi je i koordinacija pokreta bila čudna, saplitala sam se o svoje noge, sudarala se sa stvarima, a moja Stela se isto tako ponašala. Takvo njeno ponašanje nastavilo se i u budućnosti, pa je svaki moj relaps proživljavala sa mnom. Kada je meni loš dan, ona ga provede uz mene, ako ležim, ona leži pored mene, ako ustanem, ona je uvek uz mene. To je zaista nešto jako posebno.
Izvor: Vodič za obolele i njihove porodice „Hajde da živimo sa multiplom sklerozom”