Kako negujem svoj glas, izdržljivost i fleksibilnost kao osoba koja živi sa SMA
Piše: Koni Čendler | 9. jun 2026.
Kada ljudi pomisle na vežbanje, najčešće zamišljaju aktivnosti koje su vidljive, merljive i lako se mogu kvantifikovati – poput pređenih kilometara ili podignute težine. Međutim, za osobe koje žive sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA), održavanje fizičke kondicije može izgledati sasvim drugačije.
Zapravo, možemo da radimo mnogo toga. Od plivanja i terapijskog jahanja, preko fudbala, pa sve do treninga sa tegovima – postoji čitav spektar prilagođenih fizičkih aktivnosti koje su nam dostupne. Mogli bismo lako da potrošimo svo svoje vreme, energiju i novac pokušavajući da maksimalno unapredimo svoje fizičko zdravlje.
Ipak, svi smo različiti – imamo različite tipove SMA, nalazimo se u različitim životnim fazama, imamo različitu građu tela i prioritete. Zato svako od nas bira drugačiji način vežbanja i brige o svom telu.
Kako ja vežbam
Moj omiljeni oblik vežbanja je pevanje. Pevam još od detinjstva – u crkvi, školskim horovima i studentskom horu na fakultetu. (Tek na rođendanskoj proslavi svoje zaove pre dve godine prvi put sam probala karaoke, a sada ih obožavam!). Danas više ne nastupam javno tako često, ali se trudim da pevanje bude deo moje svakodnevne rutine. Pevam uz svoje plejliste dok se tuširam, vozim ili sedim na tremu, pevajući glasno i bez zadrške.
Pre svega, pevanje prija mojoj duši. Ali, ono je korisno i za moje telo. Zahvaljujući obuci pevanja koju sam prošla, znam da vežbe kontrolisanog disanja i razvijanja glasovnog opsega jačaju grlo, vrat, pluća i dijafragmu. Primećujem i da mi je glas jasniji i snažniji tokom celog dana kada pevam ujutru.
Tokom toplijih, suvljih i sunčanijih meseci obožavam i da idem u šetnje. (Znam da to zvuči pomalo ironično, s obzirom na to da zapravo ne mogu da hodam, ali verujte mi – još je čudnije pokušavati da pronađem neku drugu reč poput „vozim se“ ili „kotrljam se“.) U mom kraju postoji čak 24 kilometra lepo uređenih trotoara i istražila sam gotovo sve njihove deonice. Danas imam nekoliko omiljenih ruta različitih dužina kojima prolazim kad god mi se ukaže prilika.
Iako ne trošim kalorije na isti način kao neko ko broji korake, moj organizam i dalje prolazi kroz pravi trening. Gradim izdržljivost, poboljšavam stabilnost trupa i jačam šaku, ručni zglob i ruku kojima upravljam svojim invalidskim kolicima.
Još jedna vežba koju redovno radim uključuje vratilo postavljeno na dovratniku. Ne, ne radim zgibove, ali je moj tata na vratilo pričvrstio elastične trake za vežbanje. Koristim ih tako da oslonim laktove i slobodno pomeram ruke kroz različita istezanja, uvrtanja i povlačenja nadole. To mi pruža stepen pokretljivosti koji ne mogu da postignem kada mi ruke miruju uz telo u invalidskim kolicima. Čini mi se da ove vežbe pozitivno utiču i na cirkulaciju, fleksibilnost i ravnotežu.
Ponekad vežbanje može da deluje besmisleno. Na kraju krajeva, živim sa bolešću koja slabi mišiće, pa nikada neću postati vrhunski sportista, ma koliko bila disciplinovana. Ali znam da su svesno disanje, istezanje i pokret dobri za mene. Znam i da prave razliku, jer kada ih zapostavim, vrlo brzo osetim posledice. Moj glas, izdržljivost i fleksibilnost su mi važni, zato ću nastaviti da činim sve što mogu kako bih ih očuvala.
A vi? Koje su tri stvari koje biste najviše želeli da poboljšate ili sačuvate kada je u pitanju vaše zdravlje? I kako biste ovog leta mogli da oko njih izgradite jednostavne, kreativne i prijatne navike? Možda će biti potrebno malo pokušaja i prilagođavanja da pronađete ono što vam najviše odgovara, ali kada uspete, iznenadićete se koliko veliku razliku to može da napravi.
Izvor: 3 exercises I can do from my wheelchair, and why I do them