Poremećaj iz spektra neuromijelitisa optike (NMOSB) može se ispoljiti kroz različite vrste, intenzitet i obrasce simptoma. Budući da je iskustvo svake osobe sa NMOSB jedinstveno, pravilno postavljanje dijagnoze može biti izazovno.
Prvobitno se smatralo da je NMOSB jedan od oblika multiple skleroze (MS). Međutim, nova istraživanja i savremene tehnologije omogućili su razvoj novih dijagnostičkih metoda. Stručnjaci su otkrili antitela karakteristična za NMOSB i na osnovu njih uspeli da ga razlikuju od multiple skleroze.
Otkrivanje ovih novih antitela i proučavanje njihove povezanosti sa simptomima pokazali su da NMOSB obuhvata širok spektar kliničkih manifestacija. Iako je ostvaren veliki napredak, kod pojedinih osoba simptomi se ne uklapaju jasno ni u jednu od utvrđenih kategorija. Jedan od takvih primera jeste seronegativni NMOSB.
Koji su glavni tipovi NMOSB?
Prema klasifikaciji iz 2021. godine, dva glavna tipa ovog oboljenja su AQP4-IgG NMOSB i MOG-IgG NMOSB. AQP4 je skraćenica za akvaporin-4, protein koji se nalazi na spoljašnjoj strani određenih moždanih ćelija i učestvuje u regulisanju ravnoteže vode. MOG je skraćenica za mijelinski oligodendrocitni glikoprotein. On se nalazi na mijelinskom omotaču nervnih ćelija. Mijelinski omotač omogućava nervima da brzo međusobno prenose signale.
IgG označava jednu vrstu antitela.
Kod AQP4-IgG i MOG-IgG NMOSB organizam stvara antitela koja greškom napadaju zdrave ćelije. Antitela su, u normalnim okolnostima, proteini koji pomažu imunskom sistemu da nas zaštiti od mikroorganizama. Kada napadaju zdrave ćelije, mogu izazvati simptome NMOSB. AQP4-IgG NMOSB je češći od MOG-IgG NMOSB. Međutim, NMOSB predstavlja spektar poremećaja i kliničkih manifestacija. Dve osobe mogu imati AQP4-IgG NMOSB, ali se težina njihovog oboljenja može značajno razlikovati.
Kako se postavlja dijagnoza NMOSB?
Kako bi postavio dijagnozu NMOSB, lekar će najpre uzeti detaljnu anamnezu i razgovarati sa vama o simptomima. Takođe će obaviti neurološki pregled. U većini slučajeva biće urađeno snimanje mozga i kičmene moždine magnetnom rezonancom. Ovim pregledom mogu se otkriti područja oštećenja.
Posebnu ulogu u dijagnostikovanju NMOSB imaju antitela. Lekar može zatražiti testiranje na AQP4-IgG i MOG-IgG antitela. Pozitivan rezultat na jedno od ovih antitela može doprineti bržem postavljanju dijagnoze. Na primer, da bi se postavila dijagnoza AQP4-IgG NMOSB, potrebno je da osoba: ima pozitivan rezultat testa krvi na AQP4-IgG antitela, ima najmanje jednu od šest ključnih manifestacija NMOSB, kao što su optički neuritis, koji može izazvati probleme sa vidom ili bol u oku, ili sindrom area postrema, koji se ispoljava upornim štucanjem, mučninom i povraćanjem ili da nema nijednu drugu verovatnu dijagnozu koja bi objasnila simptome. Prema tome, ako osoba ima jedan ili više ključnih simptoma i pozitivan rezultat testa krvi na AQP4-IgG antitela, postavljanje dijagnoze može biti relativno jednostavno.
Šta je seronegativni NMOSB?
Postoji i treći tip NMOSB, koji se naziva seronegativni NMOSB. Kod osoba sa ovim tipom bolesti testovi ne pokazuju prisustvo poznatih antitela povezanih sa NMOSB. Postoji nekoliko mogućih razloga za to. Prvo, rezultat testa može biti lažno negativan. To znači da je rezultat testa na određeno antitelo negativan, iako je antitelo zapravo prisutno u organizmu. Neki stručnjaci smatraju da se lažno negativni rezultati mogu javiti kod jedne od pet osoba, pa čak i češće. Drugo, moguće je da postoje i druga antitela koja mogu dovesti do razvoja NMOSB, ali još nisu otkrivena. Pre nego što su stručnjaci otkrili MOG-IgG antitela, osobe kod kojih bi test na ova antitela bio pozitivan smatrane su seronegativnim. Na kraju, moguće je i da, osim specifičnih antitela, postoje drugi uzroci NMOSB. To bi moglo da objasni zbog čega neka osoba nema pozitivan rezultat testa, iako ima tipične simptome ovog oboljenja.
Izazovi seronegativnog NMOSB
Postavljanje dijagnoze seronegativnog NMOSB nije uvek jednostavno. Iako do kašnjenja u dijagnostikovanju može doći kod bilo kog oblika NMOSB, seronegativni oblik može biti najteži za prepoznavanje. Ako kod osobe nisu pronađena specifična antitela, potrebno je ispuniti dodatne kriterijume za zvanično postavljanje dijagnoze NMOSB. Oni uključuju: najmanje dve ključne manifestacije NMOSB, pri čemu najmanje jedna mora biti optički neuritis ili akutni mijelitis, odnosno zapaljenje kičmene moždine, različite ključne manifestacije koje ukazuju na oštećenja u različitim delovima nervnog sistema, što se naziva diseminacijom u prostoru. Zatim, tu su i različiti nalazi na magnetnoj rezonanci u različitim delovima mozga, u zavisnosti od prisutnih simptoma, kao i isključivanje drugih mogućih dijagnoza.
Utvrđivanje više različitih ključnih simptoma, kao i prepoznavanje karakterističnih pratećih nalaza na snimcima, može biti veoma zahtevno. Ispunjavanje svih ovih kriterijuma može otežati brzo i efikasno postavljanje dijagnoze seronegativnog NMOSB. To takođe može značiti da osoba tokom dijagnostičkog procesa najpre dobije jednu ili više pogrešnih dijagnoza.
Pored toga, pošto NMOSB predstavlja spektar poremećaja o kojem se redovno otkrivaju nove informacije, među lekarima ne postoji uvek potpuna saglasnost o tome kako ga treba klasifikovati. Zbog toga se dijagnostički proces može razlikovati u zavisnosti od lekara kojem se osoba obrati.
U celini posmatrano, seronegativni NMOSB sa sobom nosi specifične izazove. Ipak, poslednjih godina ostvaren je značajan napredak, a istraživanja koja su u toku pomažu nam da bolje razumemo ovo oboljenje.
Izvor: https://neuromyelitis-optica.net/clinical/seronegative-challenges