Autor: Ari Anderson
„Za mene je svetlost i bukvalno i figurativno, ključna za osećaj nade. Mnogo toga mi pomaže da živim sa SMA, ali svetlost ima posebnu ulogu u mom životu. Postoji prava fizička svetlost, kao što je sunčeva, a postoji i svetlost nade“, kaže Ari Anderson.
„Pre mnogo godina sam gledao emisiju o osobi sa SMA koja živi na Aljasci. Ako živite u predelima gde u nekom delu godine ne vidite sunce, nemojte se osećati izostavljenim kad govorim o tome kako mi sunčeva svetlost pomaže. U nastavku ću govoriti o svetlosti nade“, ističe Ari.
Sunčeva svetlost i tehnologija
„Sunčeva svetlost može da ima pozitivan uticaj sa mentalnog aspekta. Nema veze ako je suviše hladno da bih izašao. Samo gledanje kroz prozor može da mi razbistri misli.
Nakon zimske kratkodnevice, imam naviku da uveče odem do dnevne sobe moje mame na drugoj strani kuće koju delimo. Zurim kroz veliki prozor dok sunce zalazi. Volim da gledam kako svakog dana sunčeva svetlost traje sve duže. To mi mnogo znači, jer sve kasniji zalasci govore da se približava toplije vreme kojem se radujem“, objašnjava Ari.
„Pored toga što uživam da se vozim u invalidskim kolicima po kući, kada je dovoljno toplo napolju, uživam i da se vozim po komšiluku. Izlazak na topao vazduh me obično opušta, kao i gledanje u zeleno drveće pored kog prolazim.
Do trenutka kada obiđem ceo komšiluk i vratim se kući, prešao sam skoro 2,5 kilometra. Ekran na kolicima mi omogućava da pratim razdaljinu. Ova vožnja je zabavna i za mene i za negovateljice koje šetaju sa mnom.
Nisam fizički sposoban da podižem ili spuštam roletne u svojoj sobi. Neko to mora da uradi umesto mene. Imam prilično velik prozor u svojoj sobi, ali su roletne obično spuštene i zato idem u maminu dnevnu sobu. Njene zavese su uvek razvučene sve dok ne padne mrak. Međutim, ne mogu uvek da stignem do dnevne sobe na vreme da gledam zalazak sunca ako sam usred tretmana koji obavljaju moje negovateljice“, kaže Ari.
„Jako sam srećan što neću imati ovaj problem kad se preselim u svoju novu kuću. Imaću dva prozora sa zastorima koje mogu da podižem i spuštam preko aplikacije na telefonu. Moći ću da gledam zalazak sunca iz svoje sopstvene sobe. I sunčeva svetlost i tehnologija mi donose nadu“, ističe Ari.
Svetlost nade i darežljivost
„Sve dobro što mi se dešava posmatram kao svetlost nade. Oni koji mi nešto pružaju u životu su jako darežljivi. Njihove ruke su širom otvorene i spremni su da posvete svoje vreme i daju mi ono što mi je potrebno. Moj trenutni uređaj za generisanje govora je star i ima tehnološke poteškoće. Koristim ga za komunikaciju, jer moj glas ume da bude nejasan. Iako su neki ljudi navikli na moj pravi glas, kompjuterski glas uređaja mi pomaže da razgovaram sa onima koji nisu.
Nedavno sam proveravao da li program usluga radne rehabilitacije može da mi kupi nov uređaj, kao i nov stoni računar. Taj program, koji finansira država, pomaže osobama sa invaliditetom da napreduju u karijeri i da se uključe u tržište rada“, ističe Ari.
„Pisanje ove kolumne mi je pomoglo da shvatim da nikad ne treba da potcenjujem važnost svetlosti u svom životu. Sunčeva svetlost mi popravlja raspoloženje, ali svetlost nade čini još više. Nada i darežljivost jačaju moju veru i daju mi krila da poletim!“, zaklučuje Ari.