Najnovija studija pokazuje dentalna funkcija je smanjena kod odraslih sa SMA

Autor: dr Stiv Brajson

Prema novoj studiji, oralna jačina i izdržljivost, koja je važna za funkcije kao što su gutanje, govor i žvakanje su smanjene kod odraslih osoba sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA) u tri od pet pregleda.

Pacijenti sa SMA tipa 2 bez terapije koji ne mogu da hodaju, imali su najoštećenije oralne funkcije, uključujući manju jačinu zagrižaja i izdržljivosti, dok su lečeni pacijenti sa tipom 3 koji mogu da hodaju pokazali oralnu funkciju sličnu zdravim osobama.

U ranom kliničkom otkrivanju oralnih disfunkcija, kliničar može da ustanovi smanjeno maksimalno otvaranje usta u poređenju sa zdravim referentnim vrednostima čak i bez složenih mernih aparata, što treba da dovede do daljih ispitivanja“, napisali su istraživači.

Studija pod nazivom „Oralne funkcije kod odraslih osoba sa spinalnom mišićnom atrofijom u poređenju sa zdravom kontrolnom grupom: transverzalna studija sa višemodalnim pristupom“, objavljena je u časopisu Orphanet Journal of Rare Diseases.

Mišićna slabost i atrofija su glavni simptomi SMA, neurodegenerativne bolesti koja je podeljena u pet glavnih tipova u zavisnosti od starosti pacijenta pri pojavi simptoma. Slabost obično utiče na proksimalne mišiće ili one bliže središtu tela, kao što su mišići u ramenima, butinama i karlici.

Progresivna mišićna slabost kod SMA utiče na mišiće neophodne za oralne funkcije

Progresivna slabost i propadanje takođe utiču na bulbarne mišiće, ili one u ustima, grlu i na licu, koji su neophodni za govor, žvakanje i gutanje. Ovo može dovesti do smanjenog unosa hrane i mršavljenja, loše oralne higijene ili rizika od davljenja ili aspiracijske pneumonije, što sve može da utiče na kvalitet života.

Istraživači iz Kine su u ovom izveštaju uporedili oralnu funkciju 45 zdravih osoba sa 58 odraslih osoba sa SMA, pri čemu su u obzir uzeli tip SMA svakog pacijenta, sposobnost  hodanja i status terapije.

Među pacijentima je jedan (1,7%) imao SMA tipa 1, 21 (36,2%) tipa 2, 35 (60,3%) tipa 3 i jedan (1,7%) tipa 4. Otprilike jedan od četiri pacijenta (27,6%) nije mogao da hoda (ambulatorni).

Terapija lekom je data kod 38 pacijenata (65,6%), počevši najmanje šest meseci pre studije. Učesnici su imali testove oralne funkcije dvaput nedeljno tokom dve odvojene posete. Istraživači su koristili različite aparate da mere otvaranje usta, jačinu zagrižaja (maksimalnu izdržljivost) i jačinu jezika (maksimalni pritisak i izdržljivost).

Analiza je otkrila da pacijenti sa SMA imaju umerenu do ozbiljnu malokluziju ili zube koji se ne preklapaju pravilno tokom zagrižaja. Više od polovine je imalo pregrižaj ili kada je gornja vilica pozicionirana napred u odnosu na donju, a kod nekih je bilo izuzetnog pregrižaja. Deset je imalo otvoren zagrižaj, kada se donji i gornji zubi ne dodiruju u trenutku kada su usta zatvorena.

U poređenju s tim, 29 zdravih osoba je imalo pravilno pozicionirane vilice, 10 je imalo pregrižaj, šest podgrižaj ili kada je donja vilica pozicionirana napred u odnosu na gornju, a pet je imalo otvoren zagrižaj.

Izdržljivost jačine zagrižaja i maksimalna jačina jezika su bile značajno manje kod pacijenata sa SMA nego kod kontrolne grupe. Maksimalna otvorenost usta je takođe bila manja kod pacijenata sa SMA. Maksimalna jačina zagrižaja i izdržljivost jačine jezika su bile slične kod obe grupe.

Više oštećenja oralne funkcije uočeno kod SMA tipa 2

Osobe sa SMA tipa 2 su imale značajno manju maksimalnu jačinu zagrižaja, maksimalnu jačinu jezika i maksimalnu otvorenost usta nego osobe sa SMA tipa 3. Izdržljivost jačine zagrižaja je bila znatno viša kod kontrolne grupe nego kod pacijenata sa SMA tipa 2 i 3, dok nije bilo razlike između ove dve podgrupe sa SMA.

Neambulatorni pacijenti sa SMA su imali značajno manju izdržljivost jačine zagrižaja od kontrolne grupe i manju maksimalnu otvorenost usta u poređenju sa kontrolnom grupom i ambulatornim pacijentima. Između ovih grupa nije bilo razlike u izdržljivosti jačine jezika.

Što se tiče terapije, maksimalna jačina zagrižaja je bila slična kod svih učesnika, dok je izdržljivost jačine zagrižaja bila znatno manja kod pacijenata, bez obzira na terapiju, u odnosu na kontrolnu grupu. Iako je i izdržljivost jačine jezika bila slična kod svih grupa, pacijenti sa SMA bez terapije su imali manju maksimalnu jačinu jezika i manju maksimalnu otvorenost usta od kontrolne grupe i pacijenata sa SMA sa terapijom.

Nakon kontrole tipa SMA i sposobnosti hodanja pacijenata, svi rezultati terapije su ostali nepromenjeni, „što ukazuje na terapeutski uticaj terapija za modifikovanje bolesti na oralnu funkciju kod odraslih osoba sa SMA“, napisali su istraživači. „Ovo poređenje oralne funkcije između osoba sa SMA i zdrave kontrolne grupe dodatno potvrđuje postojeće dokaze smanjene oralne jačine i izdržljivosti kod SMA.“

Izvor: Oral functions found diminished in adults with SMA in study

POVEZANO

6627 Fans

OSTALI ČLANCI