Autor: Dr Ozge Ozkaja
Postoje značajne razlike između α-raznolikosti mikrobioma u crevima pacijenata sa NMOSB u akutnoj fazi bolesti i onog kod zdravih ljudi u smislu roda i vrste.
Pacijenti sa akutnim NMOSB imaju disbalans crevne flore i nedostatak kratkolančanih masnih kiselina, prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Multiple Sclerosis and Related Disorders.
Nakon terapije, sastav crevnih mikroba je bio veoma sličan onom kod zdravih ljudi, napominju istraživači.
„Ispitivanje crevne flore i pronalaženje novih mikrobijalnih markera mogu biti od koristi za dijagnozu i terapiju pacijenata sa NMOSB“, kažu autori.
Da bi razjasnio odnos između crevnih mikrobioma i razvoja NMOSB, tim istraživača, na čelu sa Mansijom Vong iz Druge bolnice Univerziteta u Lanžuu u kineskoj provinciji Gansu, ispitao je promene u strukturi i funkciji fekalnog mikrobioma kod pacijenata sa ovom bolešću.
Istraživači su takođe analizirali nivo kratkolančanih masnih kiselina u stolici i krvi 25 pacijenata sa NMOSB tokom akutne faze bolesti, 11 pacijenata tokom faze remisije i 24 zdravih osoba kao kontrolne grupe.
Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike između α-raznolikosti mikrobioma u crevima pacijenata sa NMOSB u akutnoj fazi bolesti i onog kod zdravih ljudi u smislu roda i vrste.
Konkretno, pacijenti sa NMOSB su imali viši nivo raznolikosti vrsta u crevnoj flori, kao što su Ruminococcaceae_neklasifikovana, kampilobakterija, parabakteroidi, laktobacil, oralna streptokoka, Akkermansia, klostridija leptum, klostridija asparagiform, bakterija firmikut CAG 238 i laktobacil fermentum.
Važno je naglasiti da je relativno visoko prisustvo određenih rodova bilo znatno niže kod pacijenata u remisiji u poređenju sa onima u akutnoj fazi bolesti. Među tim rodovima su: Coprobacter, Turicimonas, Gemmiger, Enterobacter, Roseburia sp.CAG 471, Veillonella tobetsuensis, Proteobacteria bacterium CAG 139, Ruminococcus bicirculans, Lactococcus lactis, Flavonifractor plautii i Streptococcus cristatus.
Suprotno tome, relativno visoko prisustvo flavonifraktora i klostridije aldenense je bilo znatno više kod pacijenata u fazi remisije bolesti u poređenju sa pacijentima u akutnoj fazi.
Nakon terapije, sastav crevnog mikrobioma pacijenata sa NMOSB u fazi remisije je bio veoma sličan onom kod zdravih osoba.
Istraživači su takođe ustanovili da je nivo acetata u fecesu pacijenata sa NMOSB u akutnoj fazi bio znatno niži u poređenju sa zdravim osobama.
Potom su izvršili prenos fekalne flore dobijene iz fecesa pacijenata sa NMOSB i zdravih dobrovoljaca u creva miševa bez bacila, kako bi dodatno ispitali odnos između crevne flore i patogeneze NMOSB.
Ustanovili su da je nivo interleukina (IL)-6, IL-17A i IL-23 u krvi miševa kojima je ubačen feces pacijenata sa NMOSB značajno povećan, dok je nivo IL-10 znatno smanjen, kao i da je udeo Th17 ćelija značajno porastao, dok je nivo Treg ćelija znatno smanjen u slezini ovih životinja.
„Eksperiment sa prenosom fekalne flore je pružio dokaze o značajnoj vezi između crevne flore i patogeneze NMOSB“, zaključili su autori.